Tekst iz kataloga radova selektivne izložbe u Mostaru:
Likovna
kolonija u Borovici: Metafizika boja i blještavilo umjetnosti
Piše: prof. Ivan Vrljić, tajnik HKD Napredak Glavna
podružnica Mostar
Gledajući sav kolorizam i napetu senzualnost u selekciji
Likovne kolonije u Borovici, dođe nam da se zapitamo: Koja je granica
shvaćanja umjetnosti u ljudskom djelovanju i prostoru? Upravo selekcija
ovih likovnih djela raznih tehnika s promptnim i jasnim crtežom i obrisom daje
nam naslutiti sasvim novu dimenziju gledanja iznutra jedne likovne studije i
govora. ikononografskom i ikonološkom interpretacijom vidimo da se u većini
radova radi o tematici pejzaža, a gdjekad je to priroda stopljena sa slikarskim
otvorenim duhom spremnim na sva moguća životna iskušenja. Tu se iskazuje veliki
Mišo Baričević s nemirnim linijama gotovo odsječenim fluktuacijama i linijama u
sažimanju ljudskih lica s protočnošću vremena.
Naprotiv, Željko Lekić interpersonalnim pristupom gledanja
jednoga drveta kroz prizmu slikovitosti i simbolike prirode objašnjava smisao
valovitih linija unutar krošnje drveta i iskazuje svu dubinu i maštovitost
majke prirode. Matea Martinović upotrebom hladnih boja najavljuje duhovni
diskontinuitet vlastitoga bića u cijelosti, a mostarski slikar Željko Koren
stvara iluziju i zbilju planinskoga visočja u blještavilu sivila uz neprestano
sažimanje divljine prirode i ljudskog egzistiranja. Sve to upotpunjuje
svrhovitost i tijek čovjekovog življenja s prirodom i njezin pomalo animalni
karakter žestine i divljine nad prostorom i vremenom. Posebnu impresionističku
i maštovitu skalu boja pokazuje izvjesna Snežana gotovo monetovskim izričajem.
Dario Pehar jednostavnim linijama i polukrugom prestaje govoriti o složenosti
likovnog govora i unapređuje apstraktno i jednostavno poimanje u likovnosti.
Simbolika se umjetnosti nalazi u duhovnom elementu njezinog prestanka hoda s
vremenom i neupitnom prolaznošću. Priča o kraju i granicama umjetnosti ne
postoji i nema vlastiti temelj u samome sebi. Kraj je umjetnosti opet novi
početak nečega što slikarski žanr može nagovijestiti u posrnulom tisućljeću
koje dolazi. Zato i ovaj opus tematski bježi od jednoličnosti umjetničkoga
stvaralaštva, istodobno ne poričući onu blagu posesivnost izvana i
mnogostrukost sažimanja s prirodom. Ekvivalent umjetničkoga kaosa možemo
doživjeti jednom, dvaput, ali i dvjesto puta tijekom umjetničkoga stvaralaštva.
Selekcija izložbe likovne kolonije Borovica svakim novim promplasajem daje svu
potrebnu svježinu plenerističkom slikarstvu. Ekstravagantnim pristupom i
ležernim nastojanjem da svake godine okuplja poznate i priznate slikare kao i
ostale umjetnike uvelike je poznata u cijeloj BiH i šire. Slikarski opus koji
je ove godine prošao oštru selekciju između svih radova pokazuje prepoznatljiv spiritus
movens starih, dobro poznatih, ali i novih slikara koji dolaze aktivno
sudjelovati na manifestaciji. Umjetnost je zasigurno snaga koja pokreće i mlade
i stare i žive i one pokošene udarom životne sudbine. Umjetnost je pokrenuti
čitav svijet samo jednim korakom baš kao što je učinio Neil Armstrong svojim
hodom po Mjesecu, a slikarstvo to može i s pola koraka.
Galerija